pȕniti
pȕniti (što) nesvrš. 〈prez. pȕnīm, pril. sad. pȕnēći, gl. im. pȕnjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
puniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | punim |
2. | puniš |
3. | puni |
množina | |
1. | punimo |
2. | punite |
3. | pune |
futur | |
jednina | |
1. | punit ću |
2. | punit ćeš |
3. | punit će |
množina | |
1. | punit ćemo |
2. | punit ćete |
3. | punit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | punjah |
2. | punjaše |
3. | punjaše |
množina | |
1. | punjasmo |
2. | punjaste |
3. | punjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | punio sam |
2. | punio si |
3. | punio je |
množina | |
1. | punili smo |
2. | punili ste |
3. | punili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam punio |
2. | bio si punio |
3. | bio je punio |
množina | |
1. | bili smo punili |
2. | bili ste punili |
3. | bili su punili |
imperativ | |
jednina | |
2. | puni |
množina | |
1. | punimo |
2. | punite |
glagolski prilog sadašnji | |
puneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
punio, punila, punilo | |
punili, punile, punila | |
glagolski pridjev pasivni | |
punjen, punjena, punjeno | |
punjeni, punjene, punjena |