pȕn
pȕn prid. 〈odr. -ī〉
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | pun |
G | puna |
D | punu |
A | puna / pun |
V | puni |
L | punu |
I | punim |
množina | |
N | puni |
G | punih |
D | punim / punima |
A | pune |
V | puni |
L | punim / punima |
I | punim / punima |
srednji rod | |
jednina | |
N | puno |
G | puna |
D | punu |
A | puno |
V | puno |
L | punu |
I | punim |
množina | |
N | puna |
G | punih |
D | punim / punima |
A | puna |
V | puna |
L | punim / punima |
I | punim / punima |
ženski rod | |
jednina | |
N | puna |
G | pune |
D | punoj |
A | punu |
V | puna |
L | punoj |
I | punom |
množina | |
N | pune |
G | punih |
D | punim / punima |
A | pune |
V | pune |
L | punim / punima |
I | punim / punima |
1. | a. koji nema praznine; ispunjen, napunjen [puna posuda; puna vreća] b. koji je dokraja zaposjednut čime [grad pun ljudi] |
2. | a. koji sadrži u sebi mnogo čega, koji obiluje [pun lišća] b. koji je obuzet, prožet čim [pun gnjeva; pun radosti; pun nade] |
3. | od koga nije ništa oduzeto ili smanjeno; potpun, apsolutan, ničim ograničen [puno zadovoljstvo] |
4. | a. koji ima određenu, potrebnu normu, mjeru, količinu [pun kilometar] b. koji sadrži sve potrebne dijelove, sav [puna serija] c. koji je završen, doveden do kraja [puni krug] |
5. | a. koji je postigao najviši stupanj, u procvatu [puna mladost; puna ljepota] b. najveći, najviši, maksimalan (o brzini, sili) c. koji nije oslabljen, koji je u svojoj prirodnoj jačini (o glasu, zvuku); masivan [puno drvo] |
6. | koji je umjereno gojazan, krupan (o tijelu) |
7. | koji je potpun; cjelovit [puno značenje riječi] |