pȕknuti
pȕknuti (pȕći) svrš. 〈prez. pȕknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. pȕkao/pȕknuo, pȕkla/pȕknula ž, gl. im. puknúće〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pući | |
prezent | |
jednina | |
1. | puknem |
2. | pukneš |
3. | pukne |
množina | |
1. | puknemo |
2. | puknete |
3. | puknu |
futur | |
jednina | |
1. | pući ću |
2. | pući ćeš |
3. | pući će |
množina | |
1. | pući ćemo |
2. | pući ćete |
3. | pući će |
aorist | |
jednina | |
1. | pukoh |
2. | puče |
3. | puče |
množina | |
1. | pukosmo |
2. | pukoste |
3. | pukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pukao sam |
2. | pukao si |
3. | pukao je |
množina | |
1. | pukli smo |
2. | pukli ste |
3. | pukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pukao |
2. | bio si pukao |
3. | bio je pukao |
množina | |
1. | bili smo pukli |
2. | bili ste pukli |
3. | bili su pukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pukni |
množina | |
1. | puknimo |
2. | puknite |
glagolski prilog prošli | |
pukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pukao, pukla, puklo | |
pukli, pukle, pukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
puknut, puknuta, puknuto | |
puknuti, puknute, puknuta |
1. | (), v. pucati1 |
2. | (se) žarg. ubosti se iglom radi drogiranja, uzeti iglom dozu droge [pukao se jednom i riknuo] |
3. | razg. ekspr. biti napadnut od patnje, boli, napora ili opterećenja u dijelu tijela [leđa mi puknu kad perem suđe], usp. otpasti (5) |
4. | () ekspr. raskinuti se, prekinuti se, potpuno prestati funkcionirati [veza je pukla; puklo prijateljstvo] |
5. | slomiti se u suočavanju s teškoćama, naporima i sl. |