òtpasti
òtpasti () svrš. 〈prez. òtpadnēm, pril. pr. òtpāvši, prid. rad. òtpao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otpasti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otpadnem |
2. | otpadneš |
3. | otpadne |
množina | |
1. | otpadnemo |
2. | otpadnete |
3. | otpadnu |
futur | |
jednina | |
1. | otpast ću |
2. | otpast ćeš |
3. | otpast će |
množina | |
1. | otpast ćemo |
2. | otpast ćete |
3. | otpast će |
aorist | |
jednina | |
1. | otpadoh |
2. | otpade |
3. | otpade |
množina | |
1. | otpadosmo |
2. | otpadoste |
3. | otpadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otpao sam |
2. | otpao si |
3. | otpao je |
množina | |
1. | otpali smo |
2. | otpali ste |
3. | otpali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otpao |
2. | bio si otpao |
3. | bio je otpao |
množina | |
1. | bili smo otpali |
2. | bili ste otpali |
3. | bili su otpali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otpadni |
množina | |
1. | otpadnimo |
2. | otpadnite |
glagolski prilog prošli | |
otpavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otpao, otpala, otpalo | |
otpali, otpale, otpala |
1. | odvojiti se od čega nenasilno (npr. žbuka sa zidova) |
2. | pren. ne biti u mogućnosti sudjelovati u čemu ili slijediti koga (ili što) [otpasti iz stranačkog vodstva; otpasti iz trke za prvo mjesto] |
3. | ne doći u obzir [ta mogućnost je otpala] |
4. | (na koga) pripasti, odnositi se na, biti dio koji pripada komu [otpalo je tri jabuke na svakoga] |
5. | pren. ekspr. biti napadnut od patnje, boli, napora ili opterećenja u dijelu tijela [leđa mi otpadnu kad perem suđe; noge su mi otpale od hodanja], usp. puknuti (3) |