spŕdati se
spŕdati se (s kim) nesvrš. 〈prez. spȓdām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sprdati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sprdam |
2. | sprdaš |
3. | sprda |
množina | |
1. | sprdamo |
2. | sprdate |
3. | sprdaju |
futur | |
jednina | |
1. | sprdat ću |
2. | sprdat ćeš |
3. | sprdat će |
množina | |
1. | sprdat ćemo |
2. | sprdat ćete |
3. | sprdat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sprdah |
2. | sprdaše |
3. | sprdaše |
množina | |
1. | sprdasmo |
2. | sprdaste |
3. | sprdahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sprdao sam |
2. | sprdao si |
3. | sprdao je |
množina | |
1. | sprdali smo |
2. | sprdali ste |
3. | sprdali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sprdao |
2. | bio si sprdao |
3. | bio je sprdao |
množina | |
1. | bili smo sprdali |
2. | bili ste sprdali |
3. | bili su sprdali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sprdaj |
množina | |
1. | sprdajmo |
2. | sprdajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sprdajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sprdao, sprdala, sprdalo | |
sprdali, sprdale, sprdala |