Hrvatski jezični portal

pẕdjeti

pẕdjeti (pẕditi) () nesvrš.prez. pẕdīm, pril. sad. pẕdēći, gl. im. pẕđēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
prdjeti
 
prezent
jednina
1. prdim
2. prdiš
3. prdi
množina
1. prdimo
2. prdite
3. prde
 
futur
jednina
1. prdjet ću
2. prdjet ćeš
3. prdjet će
množina
1. prdjet ćemo
2. prdjet ćete
3. prdjet će
 
imperfekt
jednina
1. prđah
2. prđaše
3. prđaše
množina
1. prđasmo
2. prđaste
3. prđahu
 
perfekt
jednina
1. prdio sam
2. prdio si
3. prdio je
množina
1. prdjeli smo
2. prdjeli ste
3. prdjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam prdio
2. bio si prdio
3. bio je prdio
množina
1. bili smo prdjeli
2. bili ste prdjeli
3. bili su prdjeli
 
imperativ
jednina
2. prdi
množina
1. prdimo
2. prdite
 
glagolski prilog sadašnji
prdeći
 
glagolski pridjev aktivni
prdio, prdjela, prdjelo
prdjeli, prdjele, prdjela
Definicija
vulg.
1. ispuštati plinove iz crijeva; puštati vjetrove
2. razg. pejor. govoriti gluposti, pričati besmislice
Frazeologija
silom prdi rđom smrdi pravi se bogat i imućan, a jadan je i siromašan;
gudio prdio (nitko te ne sluša) (u šali) uzalud je govoriti, javna riječ nema smisla, ništa se ne može postići ukazivanjem na što;
sitoj majci djeca prde posl. (u šali) gdje je blagostanje ili dobro stanje tu je i obijest;
ja ga krstim a on prdi i kad mu se s najvećim trudom objašnjava, on ne haje, gluh je na najbolje savjete;
prdnuti u varićak podr. ništa ne uspjeti učiniti od velikih namjera ili obećanja, iznevjeriti, zakazati, zatajiti
Onomastika
pr. (nadimačka): Pèrdec (Pula), Prdèlet (Makarska), Pȓdić (Kaštela, sred. Dalmacija)
Etimologija
prasl. *pьrděti (rus. perdét', polj. pierdzieć), lit. persti ← ie. *perd- (grč. pérdesthai, skr. pardate: prdi)