svȏj
svȏj prid. zam. (svòja ž, svòje sr) 〈G svòjeg (a)/svȏga〉 (povratno posvojna)
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | svoj |
G | svojeg / svog / svoga / svojega |
D | svojem / svojemu / svom / svome / svomu |
A | svojeg / svog / svoga / svoj / svojega |
V | svoj |
L | svojem / svojemu / svom / svome / svomu |
I | svojim |
množina | |
N | svoji |
G | svojih |
D | svojim / svojima |
A | svoje |
V | svoji |
L | svojim / svojima |
I | svojim / svojima |
srednji rod | |
jednina | |
N | svoje |
G | svojeg / svog / svoga / svojega |
D | svojem / svojemu / svom / svome / svomu |
A | svoje |
V | svoje |
L | svojem / svojemu / svom / svome / svomu |
I | svojim |
množina | |
N | svoja |
G | svojih |
D | svojim / svojima |
A | svoja |
V | svoja |
L | svojim / svojima |
I | svojim / svojima |
ženski rod | |
jednina | |
N | svoja |
G | svoje |
D | svojoj |
A | svoju |
V | svoja |
L | svojoj |
I | svojom |
množina | |
N | svoje |
G | svojih |
D | svojim / svojima |
A | svoje |
V | svoje |
L | svojim / svojima |
I | svojim / svojima |
1. | koji pripada jd i mn [uzmi svoju knjigu; pazite na svoju djecu; svakom svoje; imam ja svoje brige] |
2. | a. vlastiti b. koji je izvoran, koji ima svojstva [svoj kao stvaralac]; poseban, nezavisan, originalan |
3. | (u im. službi) označuje osobe bliske subjektu [drže ga svojim]; blizak, prisan, srodan, rodbina, opr. stran, tuđ |
4. | (u pril. značenju) uz brojeve: otprilike, približno [svojih sto metara] |