Hrvatski jezični portal

svȏj

svȏj prid. zam. (svòja ž, svòje sr) 〈G svòjeg (a)/svȏga〉 (povratno posvojna)

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N svoj
G svojeg / svog / svoga / svojega
D svojem / svojemu / svom / svome / svomu
A svojeg / svog / svoga / svoj / svojega
V svoj
L svojem / svojemu / svom / svome / svomu
I svojim
množina
N svoji
G svojih
D svojim / svojima
A svoje
V svoji
L svojim / svojima
I svojim / svojima
 
srednji rod
jednina
N svoje
G svojeg / svog / svoga / svojega
D svojem / svojemu / svom / svome / svomu
A svoje
V svoje
L svojem / svojemu / svom / svome / svomu
I svojim
množina
N svoja
G svojih
D svojim / svojima
A svoja
V svoja
L svojim / svojima
I svojim / svojima
 
ženski rod
jednina
N svoja
G svoje
D svojoj
A svoju
V svoja
L svojoj
I svojom
množina
N svoje
G svojih
D svojim / svojima
A svoje
V svoje
L svojim / svojima
I svojim / svojima
Definicija
1. koji pripada jd i mn [uzmi svoju knjigu; pazite na svoju djecu; svakom svoje; imam ja svoje brige]
2. a. vlastiti b. koji je izvoran, koji ima svojstva [svoj kao stvaralac]; poseban, nezavisan, originalan
3. (u im. službi) označuje osobe bliske subjektu [drže ga svojim]; blizak, prisan, srodan, rodbina, opr. stran, tuđ
4. (u pril. značenju) uz brojeve: otprilike, približno [svojih sto metara]
Frazeologija
biti na svoju ruku biti poseban, neobičan;
biti svoje glave biti tvrdoglav, svojevoljan;
biti svoj čovjek biti materijalno nezavisan;
doći po svoje 1. dosl. pojaviti se i tražiti svoj predmet, dio čega itd., zahtijevati povrat, isplatu itd. 2. dogoditi se kao neminovnost, biti rezultat neumoljivog slijeda događaja [smrt je došla po svoje; došao vrag po svoje dogodilo se zlo koje se je neminovno moralo dogoditi, došlo je zlo koje smo tražili ili izazivali, pojavila se nevolja do koje je moralo doći];
kao ni sebi ni svome raditi što vrlo površno, loše obavljati neki posao;
među svojima među istomišljenicima, sebi sličnima;
otpjevati (odraditi, završiti itd.) svoje (u raznim kontekstima i situacijama u zn. da je tko došao do kraja čega) [odživio svoje više nema što posebno čekati u životu, sve je prošao u životu što je bilo najljepše, najvažnije i najplodnije];
svak zna svoju, v. svȁk ⃟;
sve ima svoje svaki posao ima svoje zahtjeve, traži potrebno znanje i vrijeme; ništa se ne može napraviti silom, na brzinu ili mimo pravila zanata;
svoj svome 1. svoji ljudi (rodbina, svojta, zemljaci itd.) pomažu jedan drugoga 2. pov. trgovačka formula u zn. poziva da se kupuje kod zadrugara ili ljudi sličnog položaj
Etimologija
prasl. i stsl. svojь (rus. svoj, polj. swój), stprus. swais ← ie. *swoyo- (skr. svayam: sebe)