smòtati
smòtati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. smȍtān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
smotati | |
prezent | |
jednina | |
1. | smotam |
2. | smotaš |
3. | smota |
množina | |
1. | smotamo |
2. | smotate |
3. | smotaju |
futur | |
jednina | |
1. | smotat ću |
2. | smotat ćeš |
3. | smotat će |
množina | |
1. | smotat ćemo |
2. | smotat ćete |
3. | smotat će |
aorist | |
jednina | |
1. | smotah |
2. | smota |
3. | smota |
množina | |
1. | smotasmo |
2. | smotaste |
3. | smotaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | smotao sam |
2. | smotao si |
3. | smotao je |
množina | |
1. | smotali smo |
2. | smotali ste |
3. | smotali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam smotao |
2. | bio si smotao |
3. | bio je smotao |
množina | |
1. | bili smo smotali |
2. | bili ste smotali |
3. | bili su smotali |
imperativ | |
jednina | |
2. | smotaj |
množina | |
1. | smotajmo |
2. | smotajte |
glagolski prilog prošli | |
smotavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
smotao, smotala, smotalo | |
smotali, smotale, smotala | |
glagolski pridjev pasivni | |
smotan, smotana, smotano | |
smotani, smotane, smotana |
1. | (što) motajući sastaviti, složiti |
2. | (koga) pren. a. pridobiti koga za što b. zavesti koga, učiniti da se tko zaljubi |
3. | (se) a. saviti se kao u klupko; skutriti se b. zbuniti se |