htjȅti
htjȅti (što, koga) nesvrš. 〈prez. hòću, enkl. obl. ću, prez. svrš. u službi futura II htjȅdnēm, odrični prez. néću, impf. hòtijāh/hȍćāh, aor. htjȅdoh/htjȅh, pril. sad. hòtēći/htȉjūći jez. knjiž., pril. pr. htjȇvši/hòtjēvši, prid. rad. htȉo, gl. im. htjénje/htȉjēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| htjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hoću / htjednem / ću |
| 2. | hoćeš / htjedneš / ćeš |
| 3. | hoće / htjedne / će |
| množina | |
| 1. | hoćemo / htjednemo / ćemo |
| 2. | hoćete / htjednete / ćete |
| 3. | hoće / htjednu / će |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | htjet ću |
| 2. | htjet ćeš |
| 3. | htjet će |
| množina | |
| 1. | htjet ćemo |
| 2. | htjet ćete |
| 3. | htjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hoćah / hotijah / hotjeh / htijah / htjedoh / htjeh |
| 2. | hoćaše / hotijaše / hotje / htijaše / htje / htjede |
| 3. | hoćaše / hotijaše / hotje / htijaše / htje / htjede |
| množina | |
| 1. | hoćasmo / hotijasmo / hotjesmo / htijasmo / htjedosmo / htjesmo |
| 2. | hoćaste / hotijaste / hotjeste / htijaste / htjedoste / htjeste |
| 3. | hoćahu / hotijahu / hotješe / htijahu / htjedoše / htješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | htio sam |
| 2. | htio si |
| 3. | htio je |
| množina | |
| 1. | htjeli smo |
| 2. | htjeli ste |
| 3. | htjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam htio |
| 2. | bio si htio |
| 3. | bio je htio |
| množina | |
| 1. | bili smo htjeli |
| 2. | bili ste htjeli |
| 3. | bili su htjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | htjedni |
| množina | |
| 1. | htjednimo |
| 2. | htjednite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hoteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| htio, htjela, htjelo | |
| htjeli, htjele, htjela | |
| 1. | imati volju, pokazivati želju (za čim), biti željan (čega), namjeravati (što), biti odlučan za neku radnju [hoću se vratiti] |
| 2. | biti suglasan s kim ili čim, slagati se, biti suglasan da što bude [radi što hoćeš], opr. neću |
| 3. | izražavati molbu u formi pitanja [hoćete li se maknuti?] |