néću
néću (nȇćēš, nȇćē, nȇćēmo, nȇćēte, néćē)
Definicija
odrični oblik prez. gl. htjeti
Frazeologija
⃟ kako (gdje) neću (nećeš, neće itd.) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u situaciji kad je jasno da se mora prihvatiti ono što je dobro ili neizbježno) [Pitala ih je hoće li malo ugasiti žeđ. Gdje neće];
neće me (te itd.) žarg. ne ide mi od ruke (to), ne voli me to, nije mi sklono; izbjegava me [neće me karta ne ide mi karta od ruke, nemam sreće u igrama na karte; neće me para (novac) nemam sreće da zaradim, kad se radi o lakoj zaradi onda nemam sreće ne ide mi od ruke];
nećeš + genitiv reg. žarg. u dijaloškoj situaciji u zn. da se negira ili ne priznaje pripisana vrijednost komu ili čemu, u značenju da to nije ili da je loš [A: Pitaj njega B: Nećeš pametnog čovjeka; nećeš pjesme loša, bezvrijedna, nikakva pjesma; nećeš hotela loš, neugodan i sl. hotel];
neće mi se ne da mi se, nemam volje, nisam raspoložen za to, nisam motiviran
neće me (te itd.) žarg. ne ide mi od ruke (to), ne voli me to, nije mi sklono; izbjegava me [neće me karta ne ide mi karta od ruke, nemam sreće u igrama na karte; neće me para (novac) nemam sreće da zaradim, kad se radi o lakoj zaradi onda nemam sreće ne ide mi od ruke];
nećeš + genitiv reg. žarg. u dijaloškoj situaciji u zn. da se negira ili ne priznaje pripisana vrijednost komu ili čemu, u značenju da to nije ili da je loš [A: Pitaj njega B: Nećeš pametnog čovjeka; nećeš pjesme loša, bezvrijedna, nikakva pjesma; nećeš hotela loš, neugodan i sl. hotel];
neće mi se ne da mi se, nemam volje, nisam raspoložen za to, nisam motiviran
Etimologija
✧ ne- + v. htjeti
