jȁrac
jȁrac m 〈G jȃrca, V jȃrče, N mn jȃrci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | jarac |
| G | jarca |
| D | jarcu |
| A | jarca |
| V | jarče |
| L | jarcu |
| I | jarcem |
| množina | |
| N | jarci |
| G | jaraca |
| D | jarcima |
| A | jarce |
| V | jarci |
| L | jarcima |
| I | jarcima |
Definicija
| 1. | zool. mužjak koze |
| 2. | a. nogari za piljenje drva; konj, koza b. sport gimnastička sprava za preskakanje; konj, kozlić |
| 3. | zodijački znak od 22. prosinca do 20. siječnja, prema zviježđu na J dijelu neba Capricornus [rođen u jarcu; rođen u znaku jarca] |
Frazeologija
⃟ derati jarca jednolično i zamorno raditi nezahvalan posao;
musti jarca (u rešeto) raditi besmislen posao;
sudbina jarac sudbina ili stjecaj okolnosti često prevare čovjeka u očekivanju, čovjek se nada jednome a ispadne drugo, nade se stjecajem okolnosti lako izjalove
musti jarca (u rešeto) raditi besmislen posao;
sudbina jarac sudbina ili stjecaj okolnosti često prevare čovjeka u očekivanju, čovjek se nada jednome a ispadne drugo, nade se stjecajem okolnosti lako izjalove
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, preklapanje s Jarko ← Jaroslav, v. i Jarko, jar): Jȁrc (Split, Istra), Jàrčan (Zagorje), Jàrček (Vrbovec), Jàrčević (110, Banovina, Slavonija), Jàrčov (Gvozd), Jàrec (190, Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Járić (730, Banovina, Lika, Slavonija)
Etimologija
✧ ? prasl. *jarьcь (slov. jarec) ≃ v. jar
