grȕnuti
grȕnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. grȕni, prid. rad. grȕnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grunuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grunem |
| 2. | gruneš |
| 3. | grune |
| množina | |
| 1. | grunemo |
| 2. | grunete |
| 3. | grunu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grunut ću |
| 2. | grunut ćeš |
| 3. | grunut će |
| množina | |
| 1. | grunut ćemo |
| 2. | grunut ćete |
| 3. | grunut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | grunuh |
| 2. | grunu |
| 3. | grunu |
| množina | |
| 1. | grunusmo |
| 2. | grunuste |
| 3. | grunuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grunuo sam |
| 2. | grunuo si |
| 3. | grunuo je |
| množina | |
| 1. | grunuli smo |
| 2. | grunuli ste |
| 3. | grunuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grunuo |
| 2. | bio si grunuo |
| 3. | bio je grunuo |
| množina | |
| 1. | bili smo grunuli |
| 2. | bili ste grunuli |
| 3. | bili su grunuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gruni |
| množina | |
| 1. | grunimo |
| 2. | grunite |
| glagolski prilog prošli | |
| grunuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grunuo, grunula, grunulo | |
| grunuli, grunule, grunula | |
Definicija
| 1. | puknuti (ob. kao grom ili top); gruhati, gruvati |
| 2. | razg. nahrupiti, jurnuti [grunuti u sobu] |
Etimologija
✧ vidi grúvati
