grúvati
grúvati () nesvrš. 〈prez. grẉvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gruvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gruvam |
2. | gruvaš |
3. | gruva |
množina | |
1. | gruvamo |
2. | gruvate |
3. | gruvaju |
futur | |
jednina | |
1. | gruvat ću |
2. | gruvat ćeš |
3. | gruvat će |
množina | |
1. | gruvat ćemo |
2. | gruvat ćete |
3. | gruvat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gruvah |
2. | gruvaše |
3. | gruvaše |
množina | |
1. | gruvasmo |
2. | gruvaste |
3. | gruvahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gruvao sam |
2. | gruvao si |
3. | gruvao je |
množina | |
1. | gruvali smo |
2. | gruvali ste |
3. | gruvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gruvao |
2. | bio si gruvao |
3. | bio je gruvao |
množina | |
1. | bili smo gruvali |
2. | bili ste gruvali |
3. | bili su gruvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gruvaj |
množina | |
1. | gruvajmo |
2. | gruvajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gruvajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gruvao, gruvala, gruvalo | |
gruvali, gruvale, gruvala |