Hrvatski jezični portal

grȕnuti

grȕnuti () svrš.prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. grȕni, prid. rad. grȕnuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
grunuti
 
prezent
jednina
1. grunem
2. gruneš
3. grune
množina
1. grunemo
2. grunete
3. grunu
 
futur
jednina
1. grunut ću
2. grunut ćeš
3. grunut će
množina
1. grunut ćemo
2. grunut ćete
3. grunut će
 
aorist
jednina
1. grunuh
2. grunu
3. grunu
množina
1. grunusmo
2. grunuste
3. grunuše
 
perfekt
jednina
1. grunuo sam
2. grunuo si
3. grunuo je
množina
1. grunuli smo
2. grunuli ste
3. grunuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam grunuo
2. bio si grunuo
3. bio je grunuo
množina
1. bili smo grunuli
2. bili ste grunuli
3. bili su grunuli
 
imperativ
jednina
2. gruni
množina
1. grunimo
2. grunite
 
glagolski prilog prošli
grunuvši
 
glagolski pridjev aktivni
grunuo, grunula, grunulo
grunuli, grunule, grunula
Definicija
1. puknuti (ob. kao grom ili top); gruhati, gruvati
2. razg. nahrupiti, jurnuti [grunuti u sobu]