gúrati
gúrati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gẉrām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. gẉrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gurati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | guram |
| 2. | guraš |
| 3. | gura |
| množina | |
| 1. | guramo |
| 2. | gurate |
| 3. | guraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gurat ću |
| 2. | gurat ćeš |
| 3. | gurat će |
| množina | |
| 1. | gurat ćemo |
| 2. | gurat ćete |
| 3. | gurat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gurah |
| 2. | guraše |
| 3. | guraše |
| množina | |
| 1. | gurasmo |
| 2. | guraste |
| 3. | gurahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gurao sam |
| 2. | gurao si |
| 3. | gurao je |
| množina | |
| 1. | gurali smo |
| 2. | gurali ste |
| 3. | gurali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gurao |
| 2. | bio si gurao |
| 3. | bio je gurao |
| množina | |
| 1. | bili smo gurali |
| 2. | bili ste gurali |
| 3. | bili su gurali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | guraj |
| množina | |
| 1. | gurajmo |
| 2. | gurajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gurajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gurao, gurala, guralo | |
| gurali, gurale, gurala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| guran, gurana, gurano | |
| gurani, gurane, gurana | |
Definicija
| 1. | v. gurnuti |
| 2. | (se) a. žarg. probijati se kroz život, izlaziti na kraj sa svakodnevnim nedaćama b. probijati se u gužvi c. pren. nastojati dočepati se položaja i počasti |
Frazeologija
⃟ gura se (odgovor na pitanje kako ste?) ide pomalo, ide nekako, ide, nije loše
Etimologija
✧ prasl. *gurati (slov. gurati: trošiti, češ. hourati: njihati)
