Hrvatski jezični portal

gúrati

gúrati (koga, što, se) nesvrš.prez. gẉrām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. gẉrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gurati
 
prezent
jednina
1. guram
2. guraš
3. gura
množina
1. guramo
2. gurate
3. guraju
 
futur
jednina
1. gurat ću
2. gurat ćeš
3. gurat će
množina
1. gurat ćemo
2. gurat ćete
3. gurat će
 
imperfekt
jednina
1. gurah
2. guraše
3. guraše
množina
1. gurasmo
2. guraste
3. gurahu
 
perfekt
jednina
1. gurao sam
2. gurao si
3. gurao je
množina
1. gurali smo
2. gurali ste
3. gurali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gurao
2. bio si gurao
3. bio je gurao
množina
1. bili smo gurali
2. bili ste gurali
3. bili su gurali
 
imperativ
jednina
2. guraj
množina
1. gurajmo
2. gurajte
 
glagolski prilog sadašnji
gurajući
 
glagolski pridjev aktivni
gurao, gurala, guralo
gurali, gurale, gurala
 
glagolski pridjev pasivni
guran, gurana, gurano
gurani, gurane, gurana
Definicija
1. v. gurnuti
2. (se) a. žarg. probijati se kroz život, izlaziti na kraj sa svakodnevnim nedaćama b. probijati se u gužvi c. pren. nastojati dočepati se položaja i počasti
Frazeologija
gura se (odgovor na pitanje kako ste?) ide pomalo, ide nekako, ide, nije loše
Etimologija
prasl. *gurati (slov. gurati: trošiti, češ. hourati: njihati)