gȕrnuti
gȕrnuti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -nēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. gȕrni (se), prid. trp. gȕrnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gurnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gurnem |
2. | gurneš |
3. | gurne |
množina | |
1. | gurnemo |
2. | gurnete |
3. | gurnu |
futur | |
jednina | |
1. | gurnut ću |
2. | gurnut ćeš |
3. | gurnut će |
množina | |
1. | gurnut ćemo |
2. | gurnut ćete |
3. | gurnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | gurnuh |
2. | gurnu |
3. | gurnu |
množina | |
1. | gurnusmo |
2. | gurnuste |
3. | gurnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | gurnuo sam |
2. | gurnuo si |
3. | gurnuo je |
množina | |
1. | gurnuli smo |
2. | gurnuli ste |
3. | gurnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gurnuo |
2. | bio si gurnuo |
3. | bio je gurnuo |
množina | |
1. | bili smo gurnuli |
2. | bili ste gurnuli |
3. | bili su gurnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gurni |
množina | |
1. | gurnimo |
2. | gurnite |
glagolski prilog prošli | |
gurnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
gurnuo, gurnula, gurnulo | |
gurnuli, gurnule, gurnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
gurnut, gurnuta, gurnuto | |
gurnuti, gurnute, gurnuta |
1. | pomaknuti što s jednog mjesta na drugo upotrebom snage |
2. | pren. odbaciti (od sebe) |
3. | staviti (u što) na brzinu [gurnuti u ormar] |