dúhati
dúhati (, komu) nesvrš. 〈prez. dẉšēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| duhati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dušem |
| 2. | dušeš |
| 3. | duše |
| množina | |
| 1. | dušemo |
| 2. | dušete |
| 3. | dušu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | duhat ću |
| 2. | duhat ćeš |
| 3. | duhat će |
| množina | |
| 1. | duhat ćemo |
| 2. | duhat ćete |
| 3. | duhat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | duhah |
| 2. | duhaše |
| 3. | duhaše |
| množina | |
| 1. | duhasmo |
| 2. | duhaste |
| 3. | duhahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | duhao sam |
| 2. | duhao si |
| 3. | duhao je |
| množina | |
| 1. | duhali smo |
| 2. | duhali ste |
| 3. | duhali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam duhao |
| 2. | bio si duhao |
| 3. | bio je duhao |
| množina | |
| 1. | bili smo duhali |
| 2. | bili ste duhali |
| 3. | bili su duhali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | duši |
| množina | |
| 1. | dušimo |
| 2. | dušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dušući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| duhao, duhala, duhalo | |
| duhali, duhale, duhala | |
Definicija
| 1. | pustiti dah svjesno i s potrebnom energijom (npr. da drugi ispita svježinu ili miris) |
| 2. | puhnuti (o vjetru i povjetarcu), usp. puhati |
Etimologija
✧ v. duh
