cȑta
cȑta ž 〈G mn cȓtā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | crta |
| G | crte |
| D | crti |
| A | crtu |
| V | crto |
| L | crti |
| I | crtom |
| množina | |
| N | crte |
| G | crta |
| D | crtama |
| A | crte |
| V | crte |
| L | crtama |
| I | crtama |
Definicija
| 1. | ostvaren ili zamišljen trag koji ostavlja sredstvo za pisanje |
| 2. | stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući crtu (pod što) završiti bavljenje čime, učiniti kraj nečemu što se dugo razmatra, što se vuče kao problem, što se zavlači i sl.] |
| 3. | svojstvo ili osobina [karakterna crta; imati ružnu crtu imati lošu narav, loš karakter]; obilježje, oznaka |
| 4. | v. linija (1) [na crti, neol. prema: na liniji čega, na crti mišljenja svoga prethodnika, na način mišljenja prethodnika, misliti kao prethodnik] |
| 5. | vojn. bojni red, fronta [boriti se na prvoj crti; iza neprijateljskih crta] |
| 6. | mat. jednodimenzionalna osnovna geometrijska tvorevina [ravna crta; zakrivljena crta] |
| 7. | lingv. znak za stanku (—), odjeljivanje, izdvajanje, suprotstavljanje i izostavljanje dijela riječi, rečenice i sl. |
Sintagma
∆ blage crte (lica) nježno lice;
crta života hiromantska crta u općem crtovlju dlana svake osobe;
isprekidana crta prom. oznaka na cesti koja označuje slobodno preticanje;
izlomljena crta crta koja oblikuje kutove;
prva crta obrane vojn. na bojištu neposredna sučeljenost s neprijateljem; bojišnica;
puna crta prom. bijela crta iscrtana na cesti koja zabranjuje preticanje
crta života hiromantska crta u općem crtovlju dlana svake osobe;
isprekidana crta prom. oznaka na cesti koja označuje slobodno preticanje;
izlomljena crta crta koja oblikuje kutove;
prva crta obrane vojn. na bojištu neposredna sučeljenost s neprijateljem; bojišnica;
puna crta prom. bijela crta iscrtana na cesti koja zabranjuje preticanje
Frazeologija
⃟ u glavnim crtama sažeto, ukratko, (reći) bitno
Etimologija
✧ prasl. *čьrta (stsl. črъtati: urezati, rus. čertá: crta) ← ie. *kert-: rezati (lit. kirsti: udarati, skr. krtis: nož)
