čìniti
čìniti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| činiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | činim |
| 2. | činiš |
| 3. | čini |
| množina | |
| 1. | činimo |
| 2. | činite |
| 3. | čine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | činit ću |
| 2. | činit ćeš |
| 3. | činit će |
| množina | |
| 1. | činit ćemo |
| 2. | činit ćete |
| 3. | činit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | činjah |
| 2. | činjaše |
| 3. | činjaše |
| množina | |
| 1. | činjasmo |
| 2. | činjaste |
| 3. | činjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | činio sam |
| 2. | činio si |
| 3. | činio je |
| množina | |
| 1. | činili smo |
| 2. | činili ste |
| 3. | činili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam činio |
| 2. | bio si činio |
| 3. | bio je činio |
| množina | |
| 1. | bili smo činili |
| 2. | bili ste činili |
| 3. | bili su činili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | čini |
| množina | |
| 1. | činimo |
| 2. | činite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| čineći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| činio, činila, činilo | |
| činili, činile, činila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| činjen, činjena, činjeno | |
| činjeni, činjene, činjena | |
| 1. | biti u odnosu dijelova i cjeline, biti sastavnim dijelovima [mali obrti čine snagu grada; članstvo Društva čine mladi ljudi]; sačinjavati |
| 2. | raditi, djelovati na što tako da se izmijeni [činim što mogu radim što mogu; činim što je u mojoj moći radim što je u mojoj moći] |
| 3. | djelovati da što bude, postane ili da se izmijeni [ne čini prilika lopova, nego lopov čini priliku svojom lopovskom prilikom] |
| 4. | reg. obavljati [činiti spizu] |
| 5. | štaviti [činiti kožu] |