Hrvatski jezični portal

čìniti

čìniti nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
činiti
 
prezent
jednina
1. činim
2. činiš
3. čini
množina
1. činimo
2. činite
3. čine
 
futur
jednina
1. činit ću
2. činit ćeš
3. činit će
množina
1. činit ćemo
2. činit ćete
3. činit će
 
imperfekt
jednina
1. činjah
2. činjaše
3. činjaše
množina
1. činjasmo
2. činjaste
3. činjahu
 
perfekt
jednina
1. činio sam
2. činio si
3. činio je
množina
1. činili smo
2. činili ste
3. činili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam činio
2. bio si činio
3. bio je činio
množina
1. bili smo činili
2. bili ste činili
3. bili su činili
 
imperativ
jednina
2. čini
množina
1. činimo
2. činite
 
glagolski prilog sadašnji
čineći
 
glagolski pridjev aktivni
činio, činila, činilo
činili, činile, činila
 
glagolski pridjev pasivni
činjen, činjena, činjeno
činjeni, činjene, činjena
Definicija
1. biti u odnosu dijelova i cjeline, biti sastavnim dijelovima [mali obrti čine snagu grada; članstvo Društva čine mladi ljudi]; sačinjavati
2. raditi, djelovati na što tako da se izmijeni [činim što mogu radim što mogu; činim što je u mojoj moći radim što je u mojoj moći]
3. djelovati da što bude, postane ili da se izmijeni [ne čini prilika lopova, nego lopov čini priliku svojom lopovskom prilikom]
4. reg. obavljati [činiti spizu]
5. štaviti [činiti kožu]
Frazeologija
A.gl. pril. sad.〉 u vezi što smo čineći kao znak dobrog raspoloženja (ili namjere da se poslovi bez većih teškoća obave) pri čemu se svjesno sastavlja knjiška konstrukcija (slično u igri karata tko je miješajući itd.);
B. činiti budalu od sebe reg. praviti budalu od sebe;
činiti gluposti praviti gluposti;
činiti od buhe slona praviti od buhe slona; odijelo (odjeća) čini čovjeka posl. uređena vanjština i način odijevanja govore mnogo o čovjeku (u povoljnom slučaju »otvaraju sva vrata«);
sve što činiš sebi činiš 1. dobro se uvijek dobrim vraća, a zlo se uvijek zlim vraća 2. svatko je kovač svoje sreće;
činiti svoje (svoju), v. raditi (4)