deaktivírati
deaktivírati (koga) dv. 〈prez. deaktìvīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. deaktìvīrān, gl. im. -ānje〉
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| deaktivirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | deaktiviram |
| 2. | deaktiviraš |
| 3. | deaktivira |
| množina | |
| 1. | deaktiviramo |
| 2. | deaktivirate |
| 3. | deaktiviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | deaktivirat ću |
| 2. | deaktivirat ćeš |
| 3. | deaktivirat će |
| množina | |
| 1. | deaktivirat ćemo |
| 2. | deaktivirat ćete |
| 3. | deaktivirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | deaktivirah |
| 2. | deaktiviraše |
| 3. | deaktiviraše |
| množina | |
| 1. | deaktivirasmo |
| 2. | deaktiviraste |
| 3. | deaktivirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | deaktivirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | deaktivirao sam |
| 2. | deaktivirao si |
| 3. | deaktivirao je |
| množina | |
| 1. | deaktivirali smo |
| 2. | deaktivirali ste |
| 3. | deaktivirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam deaktivirao |
| 2. | bio si deaktivirao |
| 3. | bio je deaktivirao |
| množina | |
| 1. | bili smo deaktivirali |
| 2. | bili ste deaktivirali |
| 3. | bili su deaktivirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | deaktiviraj |
| množina | |
| 1. | deaktivirajmo |
| 2. | deaktivirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| deaktivirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| deaktiviravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| deaktivirao, deaktivirala, deaktiviralo | |
| deaktivirali, deaktivirale, deaktivirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| deaktiviran, deaktivirana, deaktivirano | |
| deaktivirani, deaktivirane, deaktivirana | |
| 1. | (u)činiti da što ne bude više aktivno [deaktivirati borbeni sastav] |
| 2. | vojn. razbiti/razbijati, onemogućiti/onemogućavati djelovanje vojnoj postrojbi |
| 3. | vojn. tehn. oduzeti/oduzimati aktivno svojstvo [deaktivirati nagaznu minu, bombu i sl.]; deaktivizirati |