domètati
domètati (što) nesvrš. 〈prez. dòmećēm, imp. domèći, pril. sad. dòmećūći, gl. im. -ānje〉,
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dometati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | domećem |
| 2. | domećeš |
| 3. | domeće |
| množina | |
| 1. | domećemo |
| 2. | domećete |
| 3. | domeću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dometat ću |
| 2. | dometat ćeš |
| 3. | dometat će |
| množina | |
| 1. | dometat ćemo |
| 2. | dometat ćete |
| 3. | dometat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dometah |
| 2. | dometaše |
| 3. | dometaše |
| množina | |
| 1. | dometasmo |
| 2. | dometaste |
| 3. | dometahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dometao sam |
| 2. | dometao si |
| 3. | dometao je |
| množina | |
| 1. | dometali smo |
| 2. | dometali ste |
| 3. | dometali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dometao |
| 2. | bio si dometao |
| 3. | bio je dometao |
| množina | |
| 1. | bili smo dometali |
| 2. | bili ste dometali |
| 3. | bili su dometali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | domeći |
| množina | |
| 1. | domećimo |
| 2. | domećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| domećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dometao, dometala, dometalo | |
| dometali, dometale, dometala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dometan, dometana, dometano | |
| dometani, dometane, dometana | |