dòmetnuti
dòmetnuti (što) svrš. 〈prez. dòmetnēm, pril. pr. -ūvši, imp. dòmetni, prid. trp. dòmētnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dometnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dometnem |
2. | dometneš |
3. | dometne |
množina | |
1. | dometnemo |
2. | dometnete |
3. | dometnu |
futur | |
jednina | |
1. | dometnut ću |
2. | dometnut ćeš |
3. | dometnut će |
množina | |
1. | dometnut ćemo |
2. | dometnut ćete |
3. | dometnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | dometnuh / dometoh |
2. | dometnu / domete |
3. | dometnu / domete |
množina | |
1. | dometnusmo / dometosmo |
2. | dometnuste / dometoste |
3. | dometnuše / dometoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dometnuo sam |
2. | dometnuo si |
3. | dometnuo je |
množina | |
1. | dometnuli smo |
2. | dometnuli ste |
3. | dometnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dometnuo |
2. | bio si dometnuo |
3. | bio je dometnuo |
množina | |
1. | bili smo dometnuli |
2. | bili ste dometnuli |
3. | bili su dometnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | dometni |
množina | |
1. | dometnimo |
2. | dometnite |
glagolski prilog prošli | |
dometnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dometnuo, dometnula, dometnulo | |
dometnuli, dometnule, dometnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
dometnut, dometnuta, dometnuto | |
dometnuti, dometnute, dometnuta |
1. | razg. dobaciti metanjem (otuda domet, kao puškomet i nogomet) |
2. | dodati, pridodati (o stvarima, mjerama čega, riječima, tvrdnjama itd.) |