tòčiti1
tòčiti1 (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| točiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | točim |
| 2. | točiš |
| 3. | toči |
| množina | |
| 1. | točimo |
| 2. | točite |
| 3. | toče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | točit ću |
| 2. | točit ćeš |
| 3. | točit će |
| množina | |
| 1. | točit ćemo |
| 2. | točit ćete |
| 3. | točit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | točah |
| 2. | točaše |
| 3. | točaše |
| množina | |
| 1. | točasmo |
| 2. | točaste |
| 3. | točahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | točio sam |
| 2. | točio si |
| 3. | točio je |
| množina | |
| 1. | točili smo |
| 2. | točili ste |
| 3. | točili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam točio |
| 2. | bio si točio |
| 3. | bio je točio |
| množina | |
| 1. | bili smo točili |
| 2. | bili ste točili |
| 3. | bili su točili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | toči |
| množina | |
| 1. | točimo |
| 2. | točite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| točeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| točio, točila, točilo | |
| točili, točile, točila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| točen, točena, točeno | |
| točeni, točene, točena | |
Definicija
lijevati što iz veće količine ili većeg spremnika u manjim količinama i mjerama [točiti benzin; točiti gorivo; točiti vino (iz bačve)]
Frazeologija
⃟ točiti (prodavati) preko ulice prodavati vino u vinariji na litre (ali ne piti na mjestu prodaje, kao u ugostiteljskom objektu)
