ùčiti
ùčiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ȕčen, gl. im. ùčēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| učiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | učim |
| 2. | učiš |
| 3. | uči |
| množina | |
| 1. | učimo |
| 2. | učite |
| 3. | uče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | učit ću |
| 2. | učit ćeš |
| 3. | učit će |
| množina | |
| 1. | učit ćemo |
| 2. | učit ćete |
| 3. | učit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | učah |
| 2. | učaše |
| 3. | učaše |
| množina | |
| 1. | učasmo |
| 2. | učaste |
| 3. | učahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | učio sam |
| 2. | učio si |
| 3. | učio je |
| množina | |
| 1. | učili smo |
| 2. | učili ste |
| 3. | učili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam učio |
| 2. | bio si učio |
| 3. | bio je učio |
| množina | |
| 1. | bili smo učili |
| 2. | bili ste učili |
| 3. | bili su učili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uči |
| množina | |
| 1. | učimo |
| 2. | učite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| učeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| učio, učila, učilo | |
| učili, učile, učila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| učen, učena, učeno | |
| učeni, učene, učena | |
| 1. | (što) a. nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu [brzo/lako učiti; učiti napamet; učiti usput] b. pohađati školu, biti na kakvom zanatu [učiti školu ići u školu] |
| 2. | () zvati na molitvu po zakonu islama |
| 3. | (koga) a. predavati drugome znanje, vještinu; poučavati [učiti (koga) engleski] b. savjetovati, nagovarati |
| 4. | (što, ) uspostaviti kakvu ideju ili teoriju; naučavati |
| 5. | (što) (u islamskoj terminologiji i frazeologiji) čitati [učiti Kur̕an; učiti molitvu] |