ùčiti
ùčiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ȕčen, gl. im. ùčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
učiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | učim |
2. | učiš |
3. | uči |
množina | |
1. | učimo |
2. | učite |
3. | uče |
futur | |
jednina | |
1. | učit ću |
2. | učit ćeš |
3. | učit će |
množina | |
1. | učit ćemo |
2. | učit ćete |
3. | učit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | učah |
2. | učaše |
3. | učaše |
množina | |
1. | učasmo |
2. | učaste |
3. | učahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | učio sam |
2. | učio si |
3. | učio je |
množina | |
1. | učili smo |
2. | učili ste |
3. | učili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam učio |
2. | bio si učio |
3. | bio je učio |
množina | |
1. | bili smo učili |
2. | bili ste učili |
3. | bili su učili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uči |
množina | |
1. | učimo |
2. | učite |
glagolski prilog sadašnji | |
učeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
učio, učila, učilo | |
učili, učile, učila | |
glagolski pridjev pasivni | |
učen, učena, učeno | |
učeni, učene, učena |
1. | (što) a. nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu [brzo/lako učiti; učiti napamet; učiti usput] b. pohađati školu, biti na kakvom zanatu [učiti školu ići u školu] |
2. | () zvati na molitvu po zakonu islama |
3. | (koga) a. predavati drugome znanje, vještinu; poučavati [učiti (koga) engleski] b. savjetovati, nagovarati |
4. | (što, ) uspostaviti kakvu ideju ili teoriju; naučavati |
5. | (što) (u islamskoj terminologiji i frazeologiji) čitati [učiti Kur̕an; učiti molitvu] |