vȁtra
vȁtra ž 〈G mn -tārā/-ī〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vatra |
| G | vatre |
| D | vatri |
| A | vatru |
| V | vatro |
| L | vatri |
| I | vatrom |
| množina | |
| N | vatre |
| G | vatara / vatra / vatri |
| D | vatrama |
| A | vatre |
| V | vatre |
| L | vatrama |
| I | vatrama |
Definicija
| 1. | prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja [naložiti vatru]; oganj |
| 2. | a. pucanje iz oružja [otvoriti vatru]; paljba b. okršaj, boj |
| 3. | svjetlo, sjaj |
| 4. | crvenilo, žar u licu |
| 5. | razg. povišena temperatura tijela; vrućica |
| 6. | pren. žestina, bujnost nekog osjećaja ili uzbuđenja [pasti (padati) u vatru ražestiti se, unijeti se]; oduševljenje, zanos, žar |
| 7. | pren. (u pridjevskom značenju) temperamentan [on je živa vatra] |
| 8. | fil. simbol stvaranja i preobrazbe, jedan od četiri klasična osnovna prirodna elementa (uz vodu, zemlju i zrak) |
Sintagma
∆ bengalska vatra vatromet sjajnih boja, koristi se u signalne svrhe (npr. na moru) i kao navijačko sredstvo na utakmicama;
vatra Sv. Ilije meteor. više ili manje kontinuirano svjetlosno električno pražnjenje slabe ili umjerene jakosti koje se pojavljuje na uzdignutim predmetima na Zemljinoj površini (gromobrani, jarboli, rubovi krila zrakoplova i dr.)
vatra Sv. Ilije meteor. više ili manje kontinuirano svjetlosno električno pražnjenje slabe ili umjerene jakosti koje se pojavljuje na uzdignutim predmetima na Zemljinoj površini (gromobrani, jarboli, rubovi krila zrakoplova i dr.)
Frazeologija
⃟ bojati se koga (čega) kao žive vatre jako se bojati;
dati, metnuti ruku u vatru za koga (što) jamčiti;
dolijevati ulje na vatru raspaljivati, pogoršavati ionako lošu situaciju (o sukobima, sporovima);
gdje ima dima, (tu) ima i vatre kad se nešto priča, ima i nešto istine;
ići u vatru i u vodu, v. voda ⃟;
igrati se vatrom svjesno ili nesvjesno ulaziti u opasnosti;
naći se između dvije vatre biti u dvostrukoj opasnosti, nevolji;
pregrmjeti prvu vatru izdržati prva iskušenja;
sasuti na koga vatru napasti koga oštrim riječima;
sipati vatru gorjeti od bijesa, biti bijesan;
skočiti za koga u vatru i vodu izvrgnuti se požrtvovno opasnosti, žrtvovati se za koga;
tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogrije (ogrija) posl. bez truda nema uspjeha, bez rada nema nagrade i sl.;
vaditi za koga kestenje iz vatre, v. vaditi ⃟;
vatrom izgorjeti knjiš. pleon. izgorjeti
dati, metnuti ruku u vatru za koga (što) jamčiti;
dolijevati ulje na vatru raspaljivati, pogoršavati ionako lošu situaciju (o sukobima, sporovima);
gdje ima dima, (tu) ima i vatre kad se nešto priča, ima i nešto istine;
ići u vatru i u vodu, v. voda ⃟;
igrati se vatrom svjesno ili nesvjesno ulaziti u opasnosti;
naći se između dvije vatre biti u dvostrukoj opasnosti, nevolji;
pregrmjeti prvu vatru izdržati prva iskušenja;
sasuti na koga vatru napasti koga oštrim riječima;
sipati vatru gorjeti od bijesa, biti bijesan;
skočiti za koga u vatru i vodu izvrgnuti se požrtvovno opasnosti, žrtvovati se za koga;
tko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogrije (ogrija) posl. bez truda nema uspjeha, bez rada nema nagrade i sl.;
vaditi za koga kestenje iz vatre, v. vaditi ⃟;
vatrom izgorjeti knjiš. pleon. izgorjeti
Onomastika
♦ Vȁtroslav m. narodno os. ime (prevedeno od lat. Ignatius), v. Ignacij
◊ pr. (od imena i nadimačka): Vȁtrāč (Novska), Vàtrālj (Vukovar, Zagreb), Vatráljev (Vukovar), Vȁtrāš (Virovitica), Vȁtreš (Velika Gorica), Vȁtrić (Dubrovnik; Hercegovina), Vȁtroslav (Omiš), Vȁtrov (Zagreb, Kaštela, Bjelovar)
◊ pr. (od imena i nadimačka): Vȁtrāč (Novska), Vàtrālj (Vukovar, Zagreb), Vatráljev (Vukovar), Vȁtrāš (Virovitica), Vȁtreš (Velika Gorica), Vȁtrić (Dubrovnik; Hercegovina), Vȁtroslav (Omiš), Vȁtrov (Zagreb, Kaštela, Bjelovar)
Etimologija
✧ ? alb. votēr: ognjište
