vȁditi
vȁditi nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, prid. trp. vȁđen, gl. im. vȁđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vaditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | vadim |
2. | vadiš |
3. | vadi |
množina | |
1. | vadimo |
2. | vadite |
3. | vade |
futur | |
jednina | |
1. | vadit ću |
2. | vadit ćeš |
3. | vadit će |
množina | |
1. | vadit ćemo |
2. | vadit ćete |
3. | vadit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vađah |
2. | vađaše |
3. | vađaše |
množina | |
1. | vađasmo |
2. | vađaste |
3. | vađahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vadio sam |
2. | vadio si |
3. | vadio je |
množina | |
1. | vadili smo |
2. | vadili ste |
3. | vadili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vadio |
2. | bio si vadio |
3. | bio je vadio |
množina | |
1. | bili smo vadili |
2. | bili ste vadili |
3. | bili su vadili |
imperativ | |
jednina | |
2. | vadi |
množina | |
1. | vadimo |
2. | vadite |
glagolski prilog sadašnji | |
vadeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
vadio, vadila, vadilo | |
vadili, vadile, vadila | |
glagolski pridjev pasivni | |
vađen, vađena, vađeno | |
vađeni, vađene, vađena |
1. | (što) a. vući iz čega, izvlačiti što iz čega b. grabiti, crpsti što iz dubine c. iskopavati (rudu, krumpir itd.) |
2. | (se) žarg. izgovarati se na što, tražiti razlog za grešku itd.; izvlačiti se |
3. | žarg. (što, se) iskupiti se na neki način i opošteniti [nakon katastrofalne predsezone, vadi nas dobra posezona] |