ùsiliti
ùsiliti (koga, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùsiljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usiliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usilim |
| 2. | usiliš |
| 3. | usili |
| množina | |
| 1. | usilimo |
| 2. | usilite |
| 3. | usile |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usilit ću |
| 2. | usilit ćeš |
| 3. | usilit će |
| množina | |
| 1. | usilit ćemo |
| 2. | usilit ćete |
| 3. | usilit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usilih |
| 2. | usili |
| 3. | usili |
| množina | |
| 1. | usilismo |
| 2. | usiliste |
| 3. | usiliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usilio sam |
| 2. | usilio si |
| 3. | usilio je |
| množina | |
| 1. | usilili smo |
| 2. | usilili ste |
| 3. | usilili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usilio |
| 2. | bio si usilio |
| 3. | bio je usilio |
| množina | |
| 1. | bili smo usilili |
| 2. | bili ste usilili |
| 3. | bili su usilili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usili |
| množina | |
| 1. | usilimo |
| 2. | usilite |
| glagolski prilog prošli | |
| usilivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usilio, usilila, usililo | |
| usilili, usilile, usilila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usiljen, usiljena, usiljeno | |
| usiljeni, usiljene, usiljena | |
Definicija
knjiš. prisiliti (koga, sebe)
