Hrvatski jezični portal

sȉla

sȉla ž 〈G mn sȋlā〉

Izvedeni oblici
jednina
N sila
G sile
D sili
A silu
V silo
L sili
I silom
množina
N sile
G sila
D silama
A sile
V sile
L silama
I silama
Definicija
1. fiz. a. svaki utjecaj koji izaziva gibanje ili promjenu brzine gibanja tijela, ono što pokreće b. jedinica koja opisuje djelovanje tijela ili polja na neko tijelo (simbol F, jedinica newton N) (u klasičnoj fizici sila F kad djeluje na tijelo mase m daje tom tijelu ubrzanje a prema relaciji F = ma)
2. fizička snaga, velika borbena moć [vojna sila; oružana sila]
3. pol. velika i utjecajna država [svjetska sila]
4. pren. razg. onaj koji je sposoban, sjajan, snažan (o osobi) [baš si sila]
Sintagma
mračne sile sociol. skupine ljudi koje se u svom djelovanju služe nečasnim sredstvima;
natprirodne sile koje se ne mogu objasniti racionalnim rječnikom znanosti;
nečista sila pejor. vrag;
nuklearne sile pol. države koje raspolažu nuklearnim oružjem;
sedma sila publ. sredstva javnih komunikacija;
sila teže fiz. privlačenje svih predmeta k tlu, rezultanta privlačne sile Zemlje i centrifugalne sile zbog rotacije; gravitacija
Frazeologija
bila mi (ti itd.) je sila, došla mi (ti itd.) je sila imao sam potrebu (da izvršim veliku ili malu nuždu);
činiti silu (komu) silovati koga;
na silu 1. uz upotrebu snage ili pritiska ondje gdje se radnja obavlja bez toga [zatvarati vrata na silu; otvoriti bocu na silu] 2. ne tražeći razloge, pod svaku cijenu, pošto-poto, na svaki način, ma kako [traži razlike prema drugim ljudima na silu; na svu silu silom, pod svaku cijenu; nastojati na svu silu (pojačano prema na silu)];
sila boga ne moli u velikoj opasnosti sva su sredstva dopuštena;
silom prilika kako prilike zahtijevaju;
uz upotrebu sile (bez upotrebe sile) uz upotrebu oružja uz angažiranje vojske, ratom (bez upotrebe oružja, itd.)
Onomastika
pr. (nadimačka): Sȉlić (570, Korčula, Rijeka, Sinj, v. i Silvester)
Etimologija
prasl. i stsl. sila (rus. síla, polj. siła), lit. siela: savjest