zabúniti se
zabúniti se svrš. 〈prez. zàbūnīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. zabúnio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabuniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabunim |
| 2. | zabuniš |
| 3. | zabuni |
| množina | |
| 1. | zabunimo |
| 2. | zabunite |
| 3. | zabune |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabunit ću |
| 2. | zabunit ćeš |
| 3. | zabunit će |
| množina | |
| 1. | zabunit ćemo |
| 2. | zabunit ćete |
| 3. | zabunit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabunih |
| 2. | zabuni |
| 3. | zabuni |
| množina | |
| 1. | zabunismo |
| 2. | zabuniste |
| 3. | zabuniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabunio sam |
| 2. | zabunio si |
| 3. | zabunio je |
| množina | |
| 1. | zabunili smo |
| 2. | zabunili ste |
| 3. | zabunili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabunio |
| 2. | bio si zabunio |
| 3. | bio je zabunio |
| množina | |
| 1. | bili smo zabunili |
| 2. | bili ste zabunili |
| 3. | bili su zabunili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabuni |
| množina | |
| 1. | zabunimo |
| 2. | zabunite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabunivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabunio, zabunila, zabunilo | |
| zabunili, zabunile, zabunila | |
Definicija
načiniti pogrešku, omašku
