zabúniti se
zabúniti se svrš. 〈prez. zàbūnīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. zabúnio se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zabuniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zabunim |
2. | zabuniš |
3. | zabuni |
množina | |
1. | zabunimo |
2. | zabunite |
3. | zabune |
futur | |
jednina | |
1. | zabunit ću |
2. | zabunit ćeš |
3. | zabunit će |
množina | |
1. | zabunit ćemo |
2. | zabunit ćete |
3. | zabunit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zabunih |
2. | zabuni |
3. | zabuni |
množina | |
1. | zabunismo |
2. | zabuniste |
3. | zabuniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zabunio sam |
2. | zabunio si |
3. | zabunio je |
množina | |
1. | zabunili smo |
2. | zabunili ste |
3. | zabunili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zabunio |
2. | bio si zabunio |
3. | bio je zabunio |
množina | |
1. | bili smo zabunili |
2. | bili ste zabunili |
3. | bili su zabunili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zabuni |
množina | |
1. | zabunimo |
2. | zabunite |
glagolski prilog prošli | |
zabunivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zabunio, zabunila, zabunilo | |
zabunili, zabunile, zabunila |