Hrvatski jezični portal

búniti

búniti (koga, se) nesvrš.prez. bẉnīm (se), pril. sad. -nēćí (se), gl. im. -njēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
buniti
 
prezent
jednina
1. bunim
2. buniš
3. buni
množina
1. bunimo
2. bunite
3. bune
 
futur
jednina
1. bunit ću
2. bunit ćeš
3. bunit će
množina
1. bunit ćemo
2. bunit ćete
3. bunit će
 
imperfekt
jednina
1. bunjah
2. bunjaše
3. bunjaše
množina
1. bunjasmo
2. bunjaste
3. bunjahu
 
perfekt
jednina
1. bunio sam
2. bunio si
3. bunio je
množina
1. bunili smo
2. bunili ste
3. bunili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam bunio
2. bio si bunio
3. bio je bunio
množina
1. bili smo bunili
2. bili ste bunili
3. bili su bunili
 
imperativ
jednina
2. buni
množina
1. bunimo
2. bunite
 
glagolski prilog sadašnji
buneći
 
glagolski pridjev aktivni
bunio, bunila, bunilo
bunili, bunile, bunila
Definicija
1. (koga) a. poticati na bunu, pobunu; izazivati osjećaje nezadovoljstva; podbunjivati b. dovoditi u zabunu, pogrešno upućivati; zbunjivati
2. (se) a. dizati bunu b. pokazivati nezadovoljstvo; protestirati, prosvjedovati, oponirati c. praviti pogreške u čemu; zbunjivati se [buniti se u zbrajanju]