búniti
búniti (koga, se) nesvrš. 〈prez. bẉnīm (se), pril. sad. -nēćí (se), gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
buniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | bunim |
2. | buniš |
3. | buni |
množina | |
1. | bunimo |
2. | bunite |
3. | bune |
futur | |
jednina | |
1. | bunit ću |
2. | bunit ćeš |
3. | bunit će |
množina | |
1. | bunit ćemo |
2. | bunit ćete |
3. | bunit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bunjah |
2. | bunjaše |
3. | bunjaše |
množina | |
1. | bunjasmo |
2. | bunjaste |
3. | bunjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bunio sam |
2. | bunio si |
3. | bunio je |
množina | |
1. | bunili smo |
2. | bunili ste |
3. | bunili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bunio |
2. | bio si bunio |
3. | bio je bunio |
množina | |
1. | bili smo bunili |
2. | bili ste bunili |
3. | bili su bunili |
imperativ | |
jednina | |
2. | buni |
množina | |
1. | bunimo |
2. | bunite |
glagolski prilog sadašnji | |
buneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
bunio, bunila, bunilo | |
bunili, bunile, bunila |
1. | (koga) a. poticati na bunu, pobunu; izazivati osjećaje nezadovoljstva; podbunjivati b. dovoditi u zabunu, pogrešno upućivati; zbunjivati |
2. | (se) a. dizati bunu b. pokazivati nezadovoljstvo; protestirati, prosvjedovati, oponirati c. praviti pogreške u čemu; zbunjivati se [buniti se u zbrajanju] |