prìkvačiti
prìkvačiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìkvačen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prikvačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prikvačim |
| 2. | prikvačiš |
| 3. | prikvači |
| množina | |
| 1. | prikvačimo |
| 2. | prikvačite |
| 3. | prikvače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prikvačit ću |
| 2. | prikvačit ćeš |
| 3. | prikvačit će |
| množina | |
| 1. | prikvačit ćemo |
| 2. | prikvačit ćete |
| 3. | prikvačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prikvačih |
| 2. | prikvači |
| 3. | prikvači |
| množina | |
| 1. | prikvačismo |
| 2. | prikvačiste |
| 3. | prikvačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prikvačio sam |
| 2. | prikvačio si |
| 3. | prikvačio je |
| množina | |
| 1. | prikvačili smo |
| 2. | prikvačili ste |
| 3. | prikvačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prikvačio |
| 2. | bio si prikvačio |
| 3. | bio je prikvačio |
| množina | |
| 1. | bili smo prikvačili |
| 2. | bili ste prikvačili |
| 3. | bili su prikvačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prikvači |
| množina | |
| 1. | prikvačimo |
| 2. | prikvačite |
| glagolski prilog prošli | |
| prikvačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prikvačio, prikvačila, prikvačilo | |
| prikvačili, prikvačile, prikvačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prikvačen, prikvačena, prikvačeno | |
| prikvačeni, prikvačene, prikvačena | |
Definicija
| 1. | (što) a. zakačivši pripojiti, priključiti, pričvrstiti za što ili prikopčati kukom, kvačicom i sl., tako da se zakvači [prikvačiti rublje; prikvačiti vagon] b. pribosti, prikačiti, pričvrstiti iglom [prikvačiti značku] |
| 2. | (se) pren. pejor. zbrinuti se uz koga, pristati uz koga, nametnuti se komu; prikačiti se |
