príroda
príroda ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | priroda |
| G | prirode |
| D | prirodi |
| A | prirodu |
| V | prirodo |
| L | prirodi |
| I | prirodom |
| množina | |
| N | prirode |
| G | priroda |
| D | prirodama |
| A | prirode |
| V | prirode |
| L | prirodama |
| I | prirodama |
Definicija
| 1. | ukupnost materijalnog svijeta, svemir i sile koje u njemu djeluju, sve postojeće po sebi bez čovjekova rada |
| 2. | ukupnost klimatskih uvjeta s biljnim pokrovom i plodnošću, krajina [pitoma priroda] |
| 3. | kraj izvan gradskih naselja [izlet u prirodu] |
| 4. | a. bit, osnovno svojstvo koga ili čega [priroda društvenih odnosa] b. urođeno svojstvo ili ukupnost svojstava [osjetljiva priroda]; ćud, karakter, narav, temperament |
| 5. | naziv školskog predmeta u kojem se proučava priroda; prirodopis |
Sintagma
∆ mrtva priroda slikarski motiv, ob. s motivima plodova
Frazeologija
⃟ druga priroda nešto što čini osnovno obilježje stečeno navikom;
iz prirode stvari, po prirodi stvari onako kako se obično dešava ili mora desiti;
(glup, zločest) po prirodi takav se rodio, to mu je dano rođenjem;
(stvar) predmet hitne prirode vrlo hitno, žurno
iz prirode stvari, po prirodi stvari onako kako se obično dešava ili mora desiti;
(glup, zločest) po prirodi takav se rodio, to mu je dano rođenjem;
(stvar) predmet hitne prirode vrlo hitno, žurno
