Hrvatski jezični portal

rȏd

rȏd m 〈G rȍda, N mn ròdovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N rod
G roda
D rodu
A rod
V rode
L rodu
I rodom
množina
N rodovi
G rodova
D rodovima
A rodove
V rodovi
L rodovima
I rodovima
Definicija
1. a. ono što je rođeno; porod, potomstvo, vrsta b. obitelj, obiteljska loza, soj c. rodbina, srodnici (ob. krvni, po ocu i majci) d. svojta [biti rod]
2. urod, plod, plodovi (voća, krumpira)
3. a. razg. ukupnost bića određene vrste kao cjelina; rasa, soj, vrsta b. retor. arh. knjiš. narod (kojem se pripada), nacija; domovina, zavičaj c. pov. oblik društveno-ekonomske zajednice proizašle od zajedničkog pretka i vezane krvnim srodstvom, rodovska zajednica; bratstvo, gens, pleme
4. a. biol. jedinica za klasifikaciju biljaka i životinja, viša od vrste, a niža od porodice; genus b. vrsta ili podvrsta neke duhovne (znanstvene, umjetničke i sl.) djelatnosti, područja, grane, discipline c. kategorija, red, tip
5. razg. spol ljudi i životinja
6. a. gram. formalan rod riječi u pojedinim jezicima izražen različitim morfološkim sredstvima (članom, deklinacijom i sl.) b. pripadanje jednom od prirodnih rodova, tj. spolu [muški/ženski rod]
Sintagma
glagolski rod skup glagolskih oblika koji pokazuju da je subjekt vršitelj radnje (aktiv) ili je objekt radnje (pasiv);
gramatički rod rod riječi prema gramatici (m, sr, ž) koji nema ili ne mora imati veze sa stvarnim spolom;
rod vojske u organizaciji vojske podjela na glavne dijelove prema namjeni i vrsti naoružanja (mornarica, kopnena vojska, zrakoplovstvo);
srednji rod gram. vrsta roda koji označuje mlada bića kojima ne treba isticati spol (dijete, pile, tele), zatim mnoge stvari i pojave koje u prirodi nemaju spola (nebo, veslo) i sve što se odnosi na takva bića, stvari i pojave (staro, jedino, prvo)
Frazeologija
bliži rod ob. rod do prvog koljena, bratići i sestrične;
biti rod, biti u rodu (s kim) biti u srodstvu, u rodbinskim vezama;
daljnji (dalji) rod rod od drugog koljena, djeca bratića i sestrična jedni prema drugima;
ni rod ni pomoz (i) Bog (ne biti) pejor. ne poznavati koga, biti potpuno nepoznat
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Rȍdimīr, Rȍdoljūb, Rȍdoslav, Rȍđen (usp. Natalija, ← lat.); hip.: Róđo, Róje, Rȏjša, Rójko, Rȍško
pr. (nadimačka i od imena): Bezròdnikov (Beli Manastir), Rȏd (190, Zlatar Bistrica, Zagorje), Rȍdbinić (Zagreb), Róde (Krk, Primorje), Ròdek (150, Međimurje, Zagorje, Kutina), Ròdeš (150, Varaždin, Virovitica), Ródi (Međimurje, Zagreb), Ródić (1430, Donji Lapac, Knin, Kordun, Slavonija, Dalmacija), Ròdik (Varaždin, Zagreb), Rȍdīn (360, Šibenik, Metković, sred. i J Dalmacija), Rȍdman (Podravina), Rȍđāk (240, Ðurđevac, Međimurje, Podravina, Slavonija), Rođáković (Vinkovci, I Slavonija), Rođánec (Zagreb), Róić (190, Hvar, sred. Dalmacija), Rójac (Poreč), Rójčević (Koprivnica, Bjelovar, v. i rȏj), Róje (290, Split, Dalmacija), Ròjek (Vinkovci, Zadar), Rȏjka (I Slavonija), Rȏjko (Međimurje, Zagreb i okolica), Rójković (Zagreb, Požega), Rȏjnica (Imotski, sred. Dalmacija), Rójnić (580, Pula, Istra), Rȏjnīk (Bjelovar, Dugo Selo)
Etimologija
prasl. i stsl. rodъ (rus. rod, polj. ród), latv. rads: rođak ← ie. *wrdh-/*wrodh- (skr. vardhati: raste)