obòriti
obòriti (što, koga) svrš. 〈prez. òborīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òboren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oboriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oborim |
| 2. | oboriš |
| 3. | obori |
| množina | |
| 1. | oborimo |
| 2. | oborite |
| 3. | obore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oborit ću |
| 2. | oborit ćeš |
| 3. | oborit će |
| množina | |
| 1. | oborit ćemo |
| 2. | oborit ćete |
| 3. | oborit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oborih |
| 2. | obori |
| 3. | obori |
| množina | |
| 1. | oborismo |
| 2. | oboriste |
| 3. | oboriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oborio sam |
| 2. | oborio si |
| 3. | oborio je |
| množina | |
| 1. | oborili smo |
| 2. | oborili ste |
| 3. | oborili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oborio |
| 2. | bio si oborio |
| 3. | bio je oborio |
| množina | |
| 1. | bili smo oborili |
| 2. | bili ste oborili |
| 3. | bili su oborili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obori |
| množina | |
| 1. | oborimo |
| 2. | oborite |
| glagolski prilog prošli | |
| oborivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oborio, oborila, oborilo | |
| oborili, oborile, oborila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oboren, oborena, oboreno | |
| oboreni, oborene, oborena | |
Definicija
| 1. | učiniti da padne po dužini ono što je čvrsto u jednoj točki ili u podnožju; povaliti, prevaliti, srušiti |
| 2. | pren. a. učiniti da tko padne na ispitu ili ponavlja razred b. zbaciti s vlasti ili položaja; svrgnuti c. sniziti cijenu, obezvrijediti d. opovrgnuti, pobiti dokaze ili tvrdnju |
Frazeologija
⃟ oboriti pogled, oboriti glavu pokunjiti se, spustiti pogled;
oboriti se na koga napasti koga, navaliti fizički ili riječima;
oboriti s nogu 1. učiniti da se tko ne može držati na nogama (npr. od bolesti) 2. pren. jako iznenaditi
oboriti se na koga napasti koga, navaliti fizički ili riječima;
oboriti s nogu 1. učiniti da se tko ne može držati na nogama (npr. od bolesti) 2. pren. jako iznenaditi
Etimologija
✧ o (b)- + v. boriti se
