obòriti
obòriti (što, koga) svrš. 〈prez. òborīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òboren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oboriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oborim |
2. | oboriš |
3. | obori |
množina | |
1. | oborimo |
2. | oborite |
3. | obore |
futur | |
jednina | |
1. | oborit ću |
2. | oborit ćeš |
3. | oborit će |
množina | |
1. | oborit ćemo |
2. | oborit ćete |
3. | oborit će |
aorist | |
jednina | |
1. | oborih |
2. | obori |
3. | obori |
množina | |
1. | oborismo |
2. | oboriste |
3. | oboriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oborio sam |
2. | oborio si |
3. | oborio je |
množina | |
1. | oborili smo |
2. | oborili ste |
3. | oborili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oborio |
2. | bio si oborio |
3. | bio je oborio |
množina | |
1. | bili smo oborili |
2. | bili ste oborili |
3. | bili su oborili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obori |
množina | |
1. | oborimo |
2. | oborite |
glagolski prilog prošli | |
oborivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oborio, oborila, oborilo | |
oborili, oborile, oborila | |
glagolski pridjev pasivni | |
oboren, oborena, oboreno | |
oboreni, oborene, oborena |
1. | učiniti da padne po dužini ono što je čvrsto u jednoj točki ili u podnožju; povaliti, prevaliti, srušiti |
2. | pren. a. učiniti da tko padne na ispitu ili ponavlja razred b. zbaciti s vlasti ili položaja; svrgnuti c. sniziti cijenu, obezvrijediti d. opovrgnuti, pobiti dokaze ili tvrdnju |