odmòriti se
odmòriti se svrš. 〈prez. òdmorīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. òdmoren〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| odmoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | odmorim |
| 2. | odmoriš |
| 3. | odmori |
| množina | |
| 1. | odmorimo |
| 2. | odmorite |
| 3. | odmore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | odmorit ću |
| 2. | odmorit ćeš |
| 3. | odmorit će |
| množina | |
| 1. | odmorit ćemo |
| 2. | odmorit ćete |
| 3. | odmorit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | odmorih |
| 2. | odmori |
| 3. | odmori |
| množina | |
| 1. | odmorismo |
| 2. | odmoriste |
| 3. | odmoriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | odmorio sam |
| 2. | odmorio si |
| 3. | odmorio je |
| množina | |
| 1. | odmorili smo |
| 2. | odmorili ste |
| 3. | odmorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam odmorio |
| 2. | bio si odmorio |
| 3. | bio je odmorio |
| množina | |
| 1. | bili smo odmorili |
| 2. | bili ste odmorili |
| 3. | bili su odmorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | odmori |
| množina | |
| 1. | odmorimo |
| 2. | odmorite |
| glagolski prilog prošli | |
| odmorivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| odmorio, odmorila, odmorilo | |
| odmorili, odmorile, odmorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| odmoren, odmorena, odmoreno | |
| odmoreni, odmorene, odmorena | |
| 1. | prekinuti rad, biti oslobođen ili odustati od rada ili druge aktivnosti |
| 2. | počinuti |