ojađívati
ojađívati (koga) nesvrš. 〈prez. ojàđujēm, pril. sad. ojàđujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ojađivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ojađujem |
| 2. | ojađuješ |
| 3. | ojađuje |
| množina | |
| 1. | ojađujemo |
| 2. | ojađujete |
| 3. | ojađuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ojađivat ću |
| 2. | ojađivat ćeš |
| 3. | ojađivat će |
| množina | |
| 1. | ojađivat ćemo |
| 2. | ojađivat ćete |
| 3. | ojađivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ojađivah |
| 2. | ojađivaše |
| 3. | ojađivaše |
| množina | |
| 1. | ojađivasmo |
| 2. | ojađivaste |
| 3. | ojađivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ojađivao sam |
| 2. | ojađivao si |
| 3. | ojađivao je |
| množina | |
| 1. | ojađivali smo |
| 2. | ojađivali ste |
| 3. | ojađivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ojađivao |
| 2. | bio si ojađivao |
| 3. | bio je ojađivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ojađivali |
| 2. | bili ste ojađivali |
| 3. | bili su ojađivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ojađuj |
| množina | |
| 1. | ojađujmo |
| 2. | ojađujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ojađujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ojađivao, ojađivala, ojađivalo | |
| ojađivali, ojađivale, ojađivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ojađivan, ojađivana, ojađivano | |
| ojađivani, ojađivane, ojađivana | |
Etimologija
✧ vidi òjaditi
