mnȍgo
mnȍgo pril. 〈komp. vȉšē, superl. nàjvišē/nȃjvećma rij. knjiš.〉
1. | a. u velikom broju, u velikoj količini, opr. malo b. dosta vremena; dugo, opr. kratko |
2. | (uz komp.) kad se ističe velika razlika prema onome s čim se uspoređuje [mnogo bolji/ljepši uz pozitiv, ob. jako/vrlo dobar/lijep itd.; u vezama s drugom riječju koja je komparativ: mnogo previše, mnogo ljepši, mnogo manji, ali ne mnogo premalo, mnogo lijep]; znatno, usp. vrlo |
3. | previše, (i)suviše, preko mjere, pretjerano [sto ljudi je mnogo za tu predavaonicu] |