vȑlo
vȑlo pril. (čest.)
Definicija
| 1. | (uz pozitiv pridjeva ili uz prilog) jako, u velikom intenzitetu, intenzivno, oštro, predano, izrazito; veoma [vrlo bijel; vrlo marljiv; vrlo marljivo (raditi)] |
| 2. | u dijaloškoj situaciji (na pitanje kao »jeste li se dobro proveli«, »radite li dobro« i sl.) nesamostalni prilog vrlo odnosi se na drugi prilog iz konteksta i tako oblikuje uobičajene kvantifikacije »vrlo dobro« bez izravnog dodira dvaju priloga [vrlo dobro; vrlo lijepo; vrlo uspješno; A: Jeste li se lijepo proveli? B: Jesmo. A: Je li bilo uspješno? B: (Jest), vrlo!] |
