nakániti
nakániti (, se) svrš. 〈prez. nàkānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. nakánio (se)〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nakaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nakanim |
| 2. | nakaniš |
| 3. | nakani |
| množina | |
| 1. | nakanimo |
| 2. | nakanite |
| 3. | nakane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nakanit ću |
| 2. | nakanit ćeš |
| 3. | nakanit će |
| množina | |
| 1. | nakanit ćemo |
| 2. | nakanit ćete |
| 3. | nakanit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nakanih |
| 2. | nakani |
| 3. | nakani |
| množina | |
| 1. | nakanismo |
| 2. | nakaniste |
| 3. | nakaniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nakanio sam |
| 2. | nakanio si |
| 3. | nakanio je |
| množina | |
| 1. | nakanili smo |
| 2. | nakanili ste |
| 3. | nakanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nakanio |
| 2. | bio si nakanio |
| 3. | bio je nakanio |
| množina | |
| 1. | bili smo nakanili |
| 2. | bili ste nakanili |
| 3. | bili su nakanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nakani |
| množina | |
| 1. | nakanimo |
| 2. | nakanite |
| glagolski prilog prošli | |
| nakanivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nakanio, nakanila, nakanilo | |
| nakanili, nakanile, nakanila | |
Definicija
odlučiti (se), imati namjeru učiniti što; namjeravati
Etimologija
✧ na- + v. kaniti
