savíjati
savíjati (što, se) nesvrš. 〈prez. sàvījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| savijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | savijam |
| 2. | savijaš |
| 3. | savija |
| množina | |
| 1. | savijamo |
| 2. | savijate |
| 3. | savijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | savijat ću |
| 2. | savijat ćeš |
| 3. | savijat će |
| množina | |
| 1. | savijat ćemo |
| 2. | savijat ćete |
| 3. | savijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | savijah |
| 2. | savijaše |
| 3. | savijaše |
| množina | |
| 1. | savijasmo |
| 2. | savijaste |
| 3. | savijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | savijao sam |
| 2. | savijao si |
| 3. | savijao je |
| množina | |
| 1. | savijali smo |
| 2. | savijali ste |
| 3. | savijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam savijao |
| 2. | bio si savijao |
| 3. | bio je savijao |
| množina | |
| 1. | bili smo savijali |
| 2. | bili ste savijali |
| 3. | bili su savijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | savijaj |
| množina | |
| 1. | savijajmo |
| 2. | savijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| savijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| savijao, savijala, savijalo | |
| savijali, savijale, savijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| savijan, savijana, savijano | |
| savijani, savijane, savijana | |
Etimologija
✧ vidi sàviti
