pròmisliti
pròmisliti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròmišljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| promisliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | promislim |
| 2. | promisliš |
| 3. | promisli |
| množina | |
| 1. | promislimo |
| 2. | promislite |
| 3. | promisle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | promislit ću |
| 2. | promislit ćeš |
| 3. | promislit će |
| množina | |
| 1. | promislit ćemo |
| 2. | promislit ćete |
| 3. | promislit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | promislih |
| 2. | promisli |
| 3. | promisli |
| množina | |
| 1. | promislismo |
| 2. | promisliste |
| 3. | promisliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | promislio sam |
| 2. | promislio si |
| 3. | promislio je |
| množina | |
| 1. | promislili smo |
| 2. | promislili ste |
| 3. | promislili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam promislio |
| 2. | bio si promislio |
| 3. | bio je promislio |
| množina | |
| 1. | bili smo promislili |
| 2. | bili ste promislili |
| 3. | bili su promislili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | promisli |
| množina | |
| 1. | promislimo |
| 2. | promislite |
| glagolski prilog prošli | |
| promislivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| promislio, promislila, promislilo | |
| promislili, promislile, promislila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| promišljen, promišljena, promišljeno | |
| promišljeni, promišljene, promišljena | |
Definicija
| 1. | (što) u mislima pretresti pojedinosti i okolnosti; prosuditi, razmisliti |
| 2. | () provesti neko vrijeme razmišljajući |
| 3. | (o čemu) razmisliti o čemu radi donošenja odluke |
Frazeologija
⃟ (ma) promisli se (ma) zamisli (ti to), tko bi rekao (o čemu iznenađujućem ili neobičnom)
Etimologija
✧ pro-4 + v. misliti
