Hrvatski jezični portal

mȉsliti

mȉsliti nesvrš.prez. -īm, pril. sad. mȉslēći, prid. rad. mȉslio, prid. trp. mȉšljen, gl. im. mȉšljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
misliti
 
prezent
jednina
1. mislim
2. misliš
3. misli
množina
1. mislimo
2. mislite
3. misle
 
futur
jednina
1. mislit ću
2. mislit ćeš
3. mislit će
množina
1. mislit ćemo
2. mislit ćete
3. mislit će
 
imperfekt
jednina
1. mišljah
2. mišljaše
3. mišljaše
množina
1. mišljasmo
2. mišljaste
3. mišljahu
 
perfekt
jednina
1. mislio sam
2. mislio si
3. mislio je
množina
1. mislili smo
2. mislili ste
3. mislili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam mislio
2. bio si mislio
3. bio je mislio
množina
1. bili smo mislili
2. bili ste mislili
3. bili su mislili
 
imperativ
jednina
2. misli
množina
1. mislimo
2. mislite
 
glagolski prilog sadašnji
misleći
 
glagolski pridjev aktivni
mislio, mislila, mislilo
mislili, mislile, mislila
 
glagolski pridjev pasivni
mišljen, mišljena, mišljeno
mišljeni, mišljene, mišljena
Definicija
1. () radom mozga oblikovati misao, oblikovati pojmove i sudove; rasuđivati, zaključivati
2. (na koga/što, o kome/čemu) nositi u mislima, imati na umu, razmišljati o kome ili o čemu
3. a. (što) smatrati, pretpostavljati, zamišljati, držati b. (što komu) željeti kome što
4. () razg. namjeravati, imati namjeru, programirati, projektirati [sutra mislimo započeti izlijevanje deke na kući; ovoga ljeta ne mislim na more]
Frazeologija
A. da ne misliš... (uvodne riječi ili zaključne riječi uz neku tvrdnju ili najava neke radnje koja otklanja sumnju u ono što će govornik reći ili učiniti ili što je rekao ili učinio);
mislim (da) = čini mi se, razg. mišljenja sam da;
šta misliš! (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u zn. da to nije nešto osobito, da mnogo ne vrijedi ili da onaj kojeg se tiče ima o tome bolje mišljenje nego što to zaslužuje) [A: Znaš, on ti je veliki igrač stolnog nogometa B: Šta misliš!];
... mislim... čest. služi da onaj tko govori najavi da će se izraziti jasnije ili objašnjava što je mislio kad je izrekao prethodne riječi ili kad u obliku poštapalice uzima predah za daljnje izlaganje [3 puta po četiri to je 12, mislim tuce; 3 puta 4 to je dvanaest — mislim — tuce, evo da budem jasniji];
možeš (si) misliti (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika, nakon svojih riječi ili nekog opisa čijeg postupka, radnje i sl.) 1. dosl. tako je kako se može pretpostaviti, sve je jasno, ne treba dalje objašnjavati [plati grijanje, plati ostale režije, i tako dalje, možeš misliti] 2. pren. iron. u zn. da što ne može biti, da tko nije za što sposoban, da je što obratno od onoga što se tvrdi ili što bi se moglo očekivati [kaže da će sam iscijepati metar drva, možeš misliti kako će iscijepati];
što (ti) misliš?, što (vi) mislite?, što misliš? u situaciji kad se što radi ili kad se traži mišljenje (ob. ne očekujući izravan odgovor, jer se podrazumijeva da je što dobro, povoljno, vrlo ispravno itd.);
B. daj mi Bože što mi misli žena, ne daj što mi misli majka posl. žena misli da sam kod druge žene, majka da mi se dogodilo zlo (onda kad me nema dugo kod kuće);
dati misliti (komu) radnjom ili tvrdnjom staviti koga pred probleme, učiniti da se zabrine, natjerati koga na razmišljanje [da racionalni i iracionalni sloj ljudskoga mozga nisu dobro spojeni greškom evolucije, to se ne da dokazati, ali dade čovjeku misliti; potez konjem na bijelo polje dao mu je misliti];
misliti svoje ne izjašnjavati se, ali držati svoje mišljenje;
misliti svojom glavom biti neovisan u mišljenju, ne padati pod tuđe utjecaje, opr. misliti tuđom glavom;
(to) ne bih ni u snu mislio, tko bi to mislio nikad se tome ne bih nadao;
noću misli kako će (što će) danju... stalno smišlja, uvijek nešto snuje, stalno kuje planove [noću misli što će danju prevariti]
Onomastika
pr. (nadimačka): Míslić (Daruvar), Mislivèček (Garešnica, Z Slavonija), Mȉslović (Varaždin, Međimurje, Baranja)
Etimologija
prasl. i stsl. mysliti (rus. mýslit', češ. mysliti) ≃ lit. mausti: čeznuti ← ie. *mowdh- (grč. mŷthos: priča, got. ga-maudjan: sjećati se)