pȕknuti
pȕknuti (pȕći) svrš. 〈prez. pȕknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. pȕkao/pȕknuo, pȕkla/pȕknula ž, gl. im. puknúće〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | puknem |
| 2. | pukneš |
| 3. | pukne |
| množina | |
| 1. | puknemo |
| 2. | puknete |
| 3. | puknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pući ću |
| 2. | pući ćeš |
| 3. | pući će |
| množina | |
| 1. | pući ćemo |
| 2. | pući ćete |
| 3. | pući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pukoh |
| 2. | puče |
| 3. | puče |
| množina | |
| 1. | pukosmo |
| 2. | pukoste |
| 3. | pukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pukao sam |
| 2. | pukao si |
| 3. | pukao je |
| množina | |
| 1. | pukli smo |
| 2. | pukli ste |
| 3. | pukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pukao |
| 2. | bio si pukao |
| 3. | bio je pukao |
| množina | |
| 1. | bili smo pukli |
| 2. | bili ste pukli |
| 3. | bili su pukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pukni |
| množina | |
| 1. | puknimo |
| 2. | puknite |
| glagolski prilog prošli | |
| pukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pukao, pukla, puklo | |
| pukli, pukle, pukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| puknut, puknuta, puknuto | |
| puknuti, puknute, puknuta | |
Definicija
| 1. | (), v. pucati1 |
| 2. | (se) žarg. ubosti se iglom radi drogiranja, uzeti iglom dozu droge [pukao se jednom i riknuo] |
| 3. | razg. ekspr. biti napadnut od patnje, boli, napora ili opterećenja u dijelu tijela [leđa mi puknu kad perem suđe], usp. otpasti (5) |
| 4. | () ekspr. raskinuti se, prekinuti se, potpuno prestati funkcionirati [veza je pukla; puklo prijateljstvo] |
| 5. | slomiti se u suočavanju s teškoćama, naporima i sl. |
Frazeologija
⃟ crkao-pukao, crkni-pukni, kud puklo da puklo (puklo kud puklo) bilo što bilo, ma što se dogodilo;
pukao glas (na sve strane) pročulo se, novost se naglo proširila;
pukla tikva podr. prekinulo se prijateljstvo ili savez, ob. među onima koji su ga previše isticali ili su šurovali;
puklo (mu) je pred očima postalo (mu) je odjednom jasno;
puklo (mu) srce umro je od tuge, žalost ga je ubila;
puknuti od bijesa (zavisti, zlobe) biti jako mučen zavišću, zlobom itd.;
puknuti od smijeha mnogo se i glasno smijati
pukao glas (na sve strane) pročulo se, novost se naglo proširila;
pukla tikva podr. prekinulo se prijateljstvo ili savez, ob. među onima koji su ga previše isticali ili su šurovali;
puklo (mu) je pred očima postalo (mu) je odjednom jasno;
puklo (mu) srce umro je od tuge, žalost ga je ubila;
puknuti od bijesa (zavisti, zlobe) biti jako mučen zavišću, zlobom itd.;
puknuti od smijeha mnogo se i glasno smijati
Etimologija
✧ prasl. *pǫknǫti (češ. pukati: lupati, rus. púkat')
