pȕšiti
pȕšiti nesvrš. 〈prez. pȕšīm, pril. sad. pȕšēći, gl. im. pȕšēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pušim |
| 2. | pušiš |
| 3. | puši |
| množina | |
| 1. | pušimo |
| 2. | pušite |
| 3. | puše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pušit ću |
| 2. | pušit ćeš |
| 3. | pušit će |
| množina | |
| 1. | pušit ćemo |
| 2. | pušit ćete |
| 3. | pušit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pušah |
| 2. | pušaše |
| 3. | pušaše |
| množina | |
| 1. | pušasmo |
| 2. | pušaste |
| 3. | pušahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pušio sam |
| 2. | pušio si |
| 3. | pušio je |
| množina | |
| 1. | pušili smo |
| 2. | pušili ste |
| 3. | pušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pušio |
| 2. | bio si pušio |
| 3. | bio je pušio |
| množina | |
| 1. | bili smo pušili |
| 2. | bili ste pušili |
| 3. | bili su pušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | puši |
| množina | |
| 1. | pušimo |
| 2. | pušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pušeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pušio, pušila, pušilo | |
| pušili, pušile, pušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pušen, pušena, pušeno | |
| pušeni, pušene, pušena | |
| 1. | (što) uvlačiti dim (ob. duhana) u usta ili u dišne organe [pušiti cigarete; pušiti cigare; pušiti lulu] |
| 2. | (se) a. puštati dim, dimiti se b. ispuštati paru, pariti se (o jelu pri kuhanju) |
| 3. | (što) a. žarg. vjerovati komu što [A: Kažu da će objaviti memoare i kazati velike stvari B: To ne pušim] b. biti prevaren, ostati nasamaren [on stalno puši fore] c. vulg. činiti felaciju |