Hrvatski jezični portal

pȕšiti

pȕšiti nesvrš.prez. pȕšīm, pril. sad. pȕšēći, gl. im. pȕšēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
pušiti
 
prezent
jednina
1. pušim
2. pušiš
3. puši
množina
1. pušimo
2. pušite
3. puše
 
futur
jednina
1. pušit ću
2. pušit ćeš
3. pušit će
množina
1. pušit ćemo
2. pušit ćete
3. pušit će
 
imperfekt
jednina
1. pušah
2. pušaše
3. pušaše
množina
1. pušasmo
2. pušaste
3. pušahu
 
perfekt
jednina
1. pušio sam
2. pušio si
3. pušio je
množina
1. pušili smo
2. pušili ste
3. pušili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pušio
2. bio si pušio
3. bio je pušio
množina
1. bili smo pušili
2. bili ste pušili
3. bili su pušili
 
imperativ
jednina
2. puši
množina
1. pušimo
2. pušite
 
glagolski prilog sadašnji
pušeći
 
glagolski pridjev aktivni
pušio, pušila, pušilo
pušili, pušile, pušila
 
glagolski pridjev pasivni
pušen, pušena, pušeno
pušeni, pušene, pušena
Definicija
1. (što) uvlačiti dim (ob. duhana) u usta ili u dišne organe [pušiti cigarete; pušiti cigare; pušiti lulu]
2. (se) a. puštati dim, dimiti se b. ispuštati paru, pariti se (o jelu pri kuhanju)
3. (što) a. žarg. vjerovati komu što [A: Kažu da će objaviti memoare i kazati velike stvari B: To ne pušim] b. biti prevaren, ostati nasamaren [on stalno puši fore] c. vulg. činiti felaciju
Frazeologija
da se sve puši žarg. završna sekvencija teksta koja naglašava intenzitet radnje; da se sve praši, da se dimi, da poludiš, to nije vjerovati, da ne vjeruješ itd.;
puši kao Turčin (kao Rus) vrlo mnogo i strastveno puši (predodžba o strastvenom i svestranom uživanju duhana u nekadašnjih Turaka);
puši mi se imam volju za pušenje, rado bih zapalio, opr. ne puši mi se;
puši se glava (mozak) od čega (briga, poslova) prava je zbrka u glavi